среда, 09. април 2008.

Tradicija

Juče uveče, 9. aprila, navršilo se tačno osam godina kako tamburaški orkestar Romansa svira u restoranu Plava frajla. Malo li je?

Gledano očima statistike, to osam puta pedeset dve nedelje minus mesec dana kada je odmor, puta tri svirke nedeljno prvih pet godina pa onda smanjeno na dve, plus praznici i posebni povodi, minus svatovi ponekom subotom... Ukupno nešto više od hiljadu svirki. Hiljadu, bokte.

Gledano očima umetnosti, nešto smo i naučili. Moj portir Ljubiša kaže da bi za tolike godine i njegov šarplaninac naučio da svira tamburu kako treba.

Gledano očima ekonomije, pala je i po koja parica, he, he. Da ne budemo gladni, iako jedemo manje od Ljubišinog šarplaninca.

Gledano očima istorije, ovaj sporazum između orkestra i kafane ispade tvrđi od države, zapravo od dve države, koje su se u međuvremenu raspale oko nas.

E sad, ako to nije tradicija, ne znam šta je.

1 коментара:

Todor Lončarski је рекао...

Šta da se kaže na sve to osim svaka čast i kapa dole.
A kod nas su se i inače prave stvari događale i u kafani. Ne bih sada o trajanju država na ovim prostorima.
Vreme je takvo kakvo je. Traju samo najbolji. Tu spadate i vi.
Tradicija je između ostalog i primećivanje događaja i njihovih ponavljanja i trajanja.
Budite i dalje tamburaški orkestar Romansa. Živi i zdravi bili i mnoge uveselili.

Lončarski Todor