понедељак, 12. мај 2008.

San Francisko (2)

Šta je posle zabeležio moj Soni-boj erekšn:

Tu u luci su i okretnice čuvenih tramvaja San Franciska, i ta im fora još uvek funkcioniše. Nemaju trolu sa strujom nego se vuku sajlama sakrivenim u šinama valjda, jbm li ga...



Imao sam želju da se zaletim i uskočim u tramvaj u pokretu, al' me bio blam, to niko ne radi, pa da ne ispadnem seljober. Izgleda da to ima samo u filmovima. Onda sam sačekao sledeća kola i odvezao se uzbrdo, pravo do Kineske četvrti.



Želeo sam da se upoznam sa Džekijem Čenom, i da mu kažem kako ona njegova rodbina u mom komšiluku prodaje bofl ručke za tuš. Tamo su mi rekli da je Džeki već nekoliko dana u gradu, al' ga još niko nije video jer trči brže nego ikad.

Onda sam crk'o od tog gore-dole, jbt, nisam toliko stenjao još od vojske u Užicu. Pa sam se vratio do kola i popeo se ulicom Lombard do vrha, do onog njenog izlomljenog dela, jedinog u kome je uspon toliki da nisu mogli da zviznu bulevar.



Kad se pogleda na drugu stranu, počinje ono ludilo, uzbrdo-nizbrdo po kom je i Neš Bridžis ganjao ono svoje žuto auto. To od gore izgleda ovako:



Skroz na drugoj strani ove džade, znači skroz dole, pa skroz gore ima Coit Tower sa kojeg se zapravo vidi ceo San Francisko. Ima i neki spomenik koji gleda na Golden Gejt i štatijaznam, al' te fotose neću da kačim, za to vam služe Google Earth i Panoramio.
Tu je moje krhko telo počelo da me izdaje pa sam morao da smirim jednu pivicu, pod hitno. Eee, al' ne lezi vraže, tu nema ni jedan bircuz sa alkoholom, petnaest minuta sam šipčio, opet gore-dole.
Onda sam smislio da pogledam malo i Dauntaun, ono čudo nebodere, banke, berza, ekonomija, sviranje qrcu. Ovako izgleda prelaz iz starog u novi deo San Franciska:



Jbt, između zgradurina nikad nema sunca, a njih baš i zabole, sunce valjda ne mogu da naplate. I ne samo to, u starom, rezidencijalnom delu grada nisam video ni jednog beskućnika, a u novom, bogatom, ima ih SVUDA, osim ispred džidži-midži hotela, odakle ih teraju livrejisani lakeji. E baš kao što smo u drugom razredu gimnazije učili iz Marksizma :"... otuđenje čoveka od čoveka u uslovima klasne diferencijacije".
Potresen time, seo sam u Starbaks da popijem kaficu i pojedem neki kolačić, a zatim polako preko Bej bridža (koji ima dva nivoa i duži je od Golden Gejta al' nije to-to), otiđoh na Trežer ajlend, da vidim još jednu panoramicu San Franciska.



Kao što rekoh ima na internetu boljih priča i lepših fotografija, al' mene zabole za to. Ovo su moje.

1 коментара:

misha је рекао...

Prelepo, al' jedva cekamo da se vratis pa da nam sve uzivo ispricas :)