01.01.2012.

Krizna čestitka

Sinoć, za doček, prošetali smo do centra, do Miletića. Ove godine je na meniju bilo tamburanje...

Zbogdan je bio standardno odličan, a oko njega velika banda, sve sami stari maheri i picoderi, krem de la krem. Ne treba tu puno reči potrošiti, ljubim ih sve.

Nešto sam drugo pomislio: cela ta ekipa je pokvarila bar pet ili šest dobrih orkestara. To opet znači da je u gradu bilo toliko tezgi manje nego vikendom recimo. A kad se umetnici odreknu svirke na uvo zarad razglasa na minus pet, vidi se da su došla vremena u kojima im svima manjka galantnih gostiju.

Danas je lova za trošak u lokalnoj samoupravi. Ničija kinta, brojni bezimeni gosti, tamo neki tamburaši, i Zvonko Bogdan, veliki brend iz prošlosti koji još uvek može da se naplati, i da se o njega ogrebe.

Pa neka nam je sa srećom 2012, svirke se i oko kazana mogu organizovati, ali još uvek zvrji konkurs za nova imena i prezimena.

0 коментара:

Постави коментар